PORTRETI GRADA

Prema "Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi", koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 6. travnja 2001. godine (članak 5):

"Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog značenja.

Grad (lat. urbs) čine dva osnovna elementa: ulice i trgovi. Dodatni element urbane sredine je hortikultura - gradski parkovi, koji su sinteza arhitekture, urbanizma i okolnog krajolika.

Ljude nitko ne spominje u definicijama gradova i urbanizma, osim šture fraze od „10.000 stanovnika“. Što znači to? Ljudi su u gradovima pobrojani poput roja insekata, i 50 tisuća jedinki karlovačkog roja po definiciji predstavlja sivu masu koja zuji kroz maglena karlovačka jutra. Da sutra nestanemo u močvari ispod nas, vijest bi bila objavljena kao naslovnica svih novina u stilu: „nestao je grad sa stanovnicima...“ Ali nismo mi tu samo stanovnici.

Stanovnik stanuje – prilično pasivna definicija. Stanovnik grada je građanin – što opisuje pasivnog prebivatelja u urbanoj sredini. I iako ne razmišljamo previše o tome, svako biće koje hoda gradom dio je grada, isprepleten osobnim sudbinskim nitima sa sudbinom svakog centimetra gradske površine, s njegovom prošlosti i budućnosti. Svaki slučajni prolaznik koji navrati u Karlovac, postaje dijelom grada, htio on to ili ne.

I svaki portret bez obzira koliko bio malen ili velik, krije u sebi dio karlovačkog puta, bila to mala slatkica sa šiltericom, Karlo, predsjednik Hrvatske, muzičari s Promenade, Nikola Tesla ili beskućnici s Drvenog placa.

Svi Oni i svi Mi činimo Grad. Bez toga Karlovac bi bio samo zvjezdolika ljuštura.

Da, ljudi su različiti, mogle bi se voditi beskrajne debate tko je kakav i zašto (ali im je jedinstvena sujeta pa vole vidjeti svoj lik u izlogu). Idealan sastav ljudi ne može napraviti ni trener nogometne ekipe, makar imao novaca da kupi sve igrače. Gledajući na ljude u Karlovcu, imamo mi svakakve igrače, a imali smo i svakakve trenere. Teren nam je dobar, još samo da netko navija za nas...
I nimalo se ne razlikujemo od bilo kojih ljudi u bilo kojem gradu na svijetu jer imamo sve:
-    intelektualce i kvaziintelektualce
-    pasionirane čitače knjiga i nepismene

-    one koji se bore za napredak grada i one koji su imuni na sve što je urbano

...i tako u beskraj. I upravo to daje dinamiku, bez obzira što katkad zna biti frustrirajuće. Energija koja se stvara međuljudskim odnosima, pokreće ovaj grad. Pa makar s vremena na vrijeme krene i nizbrdo.

I zato, ova izložba ne pokazuje stvari i događaje, posvećena je samo Čovjeku u našem gradu.

Riječ autora:
„Portreti mi nisu specijanost niti u slikarstvu niti u fotografiji. Svi radovi ovdje nastali su nekako usput...
Zamoljavam osobe čije se fotografije nalaze u izlogu da mi ne zamjere zbog javnog objavljivanja. Izabrao sam najbolje, kako po umjetničkom dojmu, tako i po sentimentalnosti.
Svaki od ovih likova ima svoju osobnost.“
( Branko Rožman - Rista, rođen u Karlovcu u Rakovcu na obali Korane, 10.07.1963.)