NOVCI KROZ POVIJEST

POVIJEST NOVCA

Novac se rodio u Maloj Aziji, u Lidiji, oko 700. god. pr. n. e. kao grudica plemenitog metala s pečatom. To je bila prekretnica u poslovanju i vrednovanju robe i rada. Kovanje novca s grbom grada ili osobnim pečatom vladara proširilo se na istok i zapad, prvo na egejske otoke i Grčku, zatim u južnu Italiju, Francusku i Španjolsku.

Prije uvođenja novca postojala je trampa, zamjena robe za robu. Stočari su mijenjali tri janjeta za bakreni nož, ovi drugi bi dali jedno dobiveno janje za glineni lonac, dok bi glinenim loncem mogli dobiti kukuruz. Ubrzo su svi shvatili da je to prilično komplicirano, pa je uvođenjem novca olakšana trgovina.

Sistem plaćanja se mijenjao tijekom vremena. U starim vremenima koristili su se plameniti metali (zlato i srebro), a u novije vrijeme zamijenio ih je papirnati novac čime su izbjegnuti troškovi transporta metala. Kasnije je i papirnati novac zamijenjen čekovima i kreditnim karticama, dok se danas novac skoro uopće ne viđa na monetarnoj sceni zbog uporabe kompjuterskog i internetskog načina plaćanja.

 

POVIJEST HRVATSKOG NOVCA

Hrvati su do kraja XII stoljeća koristili bizantski novac i kovali imitacije tog novca. Issa (Vis), Pharos ( Starigrad na Hvaru), Rhizon (Risan), Lissos (Liješ) i Skodar (Skadar) bili su grčki gradovi u kojima se kovao novac, dok su Siscia (Sisak) i Sirmium (Srijemska Mitrovica) bile rimske kovnice novca.

Najstarijim hrvatskim novcem smatra se novac Bijelih Hrvata, koji su kao moćno pleme živjeli na području današnje Češke. Tamo su u X stoljeću hrvatski kneževi Slavnikovići kovali svoj novac. Godine 1102. Hrvatska ulazi u savez s Ugarskom, no ostaje joj samostalnost za kovanje vlastite valute. Herceg Andrija (1192.-1211.) kovao je srebrne denare i poludenare po uzoru na frezantike.

Reprezentativan primjer hrvatskog novca svakako je banski denar - banovac, kovan od strane Andrijinih nasljednika, od vrlo finog srebra u kovnicama u Zagrebu i Pakracu. Dubrovačka Republika svoj je novac kovala punih pet stoljeća i on danas ima izuzetnu numizmatičku vrijednost i u svjetskim razmjerima. Svoj novac  kovali su i Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Hvar. Za najljepši kovani novac Hrvatske smatraju se groševi i taliri Nikole III Zrinskog.

Prvi hrvatski papirnati novac pojavio se 1778.g. na otoku Pagu - paški asignat.

U Kraljevini SHS (1918.) novce je izdavala Narodna banka Kraljevine SHS. Uspostavom Banovine Hrvatske krenulo se u izdavanje vlastitog novca, no početak rata spriječio je realizaciju tih planova.U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao sredstvo plaćanja rabila se kuna koja se dijelila na 100 banica.

Za vrijeme Jugoslavije zajednička moneta za sve tadašnje republike je bio dinar koji se dijelio na 100 para.

Od 1991. - 1994. u samostalnoj Hrvatskoj uveden je privremeni HRD - hrvatski dinar. Od 30. svibnja 1994. kao novčana jedinica u Hrvatskoj uvedena je kuna s podjelom na 100 lipa. Naziv kuna potječe od pradavnog načina plaćanja na teritoriju Hrvatske - krzna kune.

KARLOVAČKI PAPIRNATI NOVAC

Zbog novčanih neprilika u 1848./9. g. u Karlovcu je tiskan sitni papirnati novac. Postoje tri emisije novčanica od 10 krajcara izdanih tijekom te dvije godine, a koristio se do 1850. g.

1919. g. tiskan je karlovački filir u vrijednostima od 10, 20 i 50, a u prometi je bio do 1920. g.

U nedostatku papirnatog novca i potrebe za stabilizacijom monetarnog sustava nakon pada Ausro-Ugarske Monarhije, na teritoriju novonastalih država u opticaju su ostale velike količine kruna koje su se pretiskivale s okruglim žigovima gradova, pa je tako i Karlovac imao krune sa svojim vlastitim žigom.

S novcem možemo imati dva problema: ili ga ne znamo stvoriti ili s njim ne znamo upravljati. U prvom slučaju imamo uvjerenje da nismo dovoljno vrijedni da ga stvorimo, a u drugom slučaju da ne zaslužujemo standard koji nam novac omogućuje. Ljudima koji ga nemaju izgleda nevjerojatno da netko ne zna s novcem upravljati jer je njima jedini problem kako do njega doći. Nažalost, većina ne zna čemu novac služi, a to je jedino i isključivo da osigura normalne životne uvjete u kojima se možemo razvijati i napredovati.

Novac je inteligentna energija koja automatski regulira naše zablude. Svaku zlouporabu novca plaćamo, a zlouporaba može biti svakojaka, a sve počiva, kao i uvijek u životu, na našoj iskrenosti.

S novcima možemo:

S novcima nikako ne možemo:

Statistika kaže da su ljudi s najmanje stresa na svijetu - beskućnici metroa svjetskih megapolisa, upravo zbog činjenice da nemaju što izgubiti. Da li to znači da je novac uzročnik stresa? Ako jest, zašto svi težimo ka stvaranju tog izvora stresa? Da li novac doista kvari ljude?

Zbog novca se pokreću ratovi, izbijaju svađe, nude nemoralne ponude i širi kriminal svake vrste i na svim razinama društvene scene. S novcima ispijamo kave s prijateljima, kupujemo darove, uživamo u  sigurnosti i jedemo kvalitetnije pa smo zdraviji.

Da li to znači da moramo potonuti na dno, zakuhati kašu s onim nesimpatičnim tipom iz devetog kruga, da bi kasnije mogli pobrati vrhnju i uživati u bogomdanoj sreći? Nelogičnost te logike, dovodi nas do zaključka da se trenutno nalazimo na putu da poberemo vrhnju nakon što dovršimo s kuhanjem one maloprije spomenute kaše.

I sve što je tu napisano može biti istina iako i ne mora. Ono što nam svima želim u ovoj zanimljivoj godini je ostvarenje onoga što si poželite. Budite iskreni. Imajte novaca. I pazite što poželite...