BOŽIĆNE JASLICE

BOŽIĆNE JASLICE

(Zbirka Alena Pajtaka)

U ovo božićno vrijeme u crkvama i domovima diljem svijeta uređuju se jaslice koje najneposrednije ukazuju na smisao slavljenja Božića, blagdana koji nadilazi sve ideologije i rase.

Jaslice su pobožne inscenacije motiva Kristova rođenja i predstavljaju različita svjedočanstva vjere i duhovnosti te povijesna iskustva kršćanstva u svijetu. Neke su primjer klasičnog prizora Svete noći, neke imaju znatan odmak prema kulturi naroda iz kojeg dolaze.

Izrađuju se od najrazličitijih materijala: gipsa, gline, drveta, slame, stakla, papira, plastike, a izrađuju ih pučki, često nevješti majstori ili umjetnici. Svi nastoje na što prisniji način opisati Isusovo rođenje.

Možemo ih podijeliti na obiteljske i crkvene, tradicijske i umjetničke jaslice.

Središnji dio slike betlehemskog rođenja je djetešce Isus koje leži u jaslama. Otud naziv jaslice. Pokraj njega su Marija i Josip. Tu su pastiri s ovcama, vol i magarac te kraljevi-mudraci.

Anđeo je javio pastirima: „Danas Vam se rodio Spasitelj“. Malog Isusa prvo su pohodili pastiri jer oni su u to doba bili prezreni stalež, a Bog se prvo ukazuje najponiznijima.

  Dvanaestu noć nakon njegovog rođenja, vidjevši zvijezdu, što je protumačeno kao znak rođenja kralja židovskog, poklonili su mu se kraljevi-mudraci s Istoka: Gašpar, Melkior i Baltazar. Time se simbolično prikazuje kako se ljudska mudrost dolazi pokloniti božanskoj nevinosti. Oni predstavljaju sve pogane koji traže Boga u Isusu Kristu, tri bobi (mladost, zrelost, starost), tri u srednjem vijeku poznate rase, sva tri kontinenta. Kraljevi-mudraci tek rođenom Isusu donose darove koji označavaju: tamjan njegovu božansku narav, plemenita mast čovještvo, a zlato kraljevstvo.

Simbolom Božića jaslice su postale nakon polnoćke 1223. godine koju je sv. Franjo Asiški služio uz „žive jaslice“ u šumskoj pećini blizu Greccija, nedaleko Assisija u talijanskoj pokrajini Umbriji. Od tada se običaj postavljanja jaslica povezuje s tim svecem.

Iz Italije se običaj dalje širio na sjever, a preko Njemačke i Austrije stigao je i do naših krajeva. Prodor jaslica treba zahvaliti protureformaciji jer su isusovci jaslice koristili kao snažno i efikasno pastoralno sredstvo koje potiče na pobožnost. Prve jaslice isosuvci su postavili u svom kolegiju u portugalskoj Coimbri 1560. godine, a prve crkvene jaslice postavili su u Pragu 1562. godine. Nakon toga običaj postavljanja jaslica proširili su po svojim misijama u Aziji i Americi.

Iz 17. stoljeća najvjerojatnije potječu najstariji hrvatski skulpturalni prizori jaslica koje se nalaze u kapeli franjevačkog samostana na otočiću Košljunu ispred Punta na Krku i u crkvi creskog mjesta Beli. Svojim slikovitim prikazima velikaških dvoraca sa tirolskim figuricama naročito su zanimljive pučke jaslice Hrvatskog zagorja.

U Italiji u samome središtu proslave Božića nije drvce nego jaslice. Posebno su poznate napuljske jaslice u kojima se prizor Isusova rođenja smješta među „genre“ prizore i lokalnu arhitekturu, te toskanske jaslice.

Sve do 19. stoljeća postojale su isključivo crkvene jaslice, a od tada se postavljaju i u kućama.

Ponešto od te bogate jasličarske tradicije nekih europskih i vaneuropskih zemalja prikazano je i na ovoj izložbi.

Tekst: Alen Pajtak

Likovni postav izložbe: Morana Rožman