Paviljon Katzler

ilustracija uz tekst

A sve je tako jednostavno počelo...negdje oko 1891. godine kada je paviljon napravljen kao izložbeni uzorak za Gospodarsku izložbu u Zagrebu. Od tada sve postaje kompliciranije i zamršenije. Ali to je čar života jednog paviljona.

Karlovac je tada imao samo nešto više od 10 tisuća stanovnika i "Družtvo za poljepšavanje grada". Danas ima 60 tisuća stanovnika...i premalo ljudi spremnih na žrtvovanje kolotečine i hrabre pothvate.

Društvo za poljepšavanje grada započelo je s radom 1886. g. nakon osnutka sličnih društva u ostalim gradovima, a inicijator ideje je bila gđa Terezija Reiner. Osnovni cilj Društva bio je uljepšanje grada sadnjom nasada, a prvi projekt sadnja drvoreda pored Velike kavane. To je bio početak nove gospodarske grane - turizma. Jedan od njezinih članova bio je g. Engelbert Hajek, prvi stručni gradski vrtlar, koji kupuje paviljon nakon Gospodarske izložbe i smješta ga na sadašnju lokaciju. Nekoliko godina kasnije, vlasnik paviljona postaje Wilhelm Friedrich Katzler, dotadašnji glavni vrtlar dvorca Lužnica pokraj Zaprešića.

ilustracija uz tekstUredbom Carske i Kraljevske Vojne uprave u Karlovcu iz 1897. g. Određen je položaj smještanja paviljona " na zemljište koje se nalazi južno od ceste pored bivših Riječkih vrata ". Građevna dozvola iz 1898. g. Potpisana od gradskog načelnika Josipa Vrbanića, navodi " da se pavillon imade izvesti prema nacrtu i ukusno da se imade podići u ugovarajućih u jakosti zidovih, te da prostor slieve i desne strane pavillona imade biti providjen ogradom tik do pavillona ". Upravo je g. Josip Vrbanić kao gradonačelnik ostavio najupečatljiviji trag u povijesti Karlovca jer je imao hrabrosti za projekte koji su bili daleko ispred vremena.

Svi navedeni dokumenti još uvijek postoje u izvornom obliku i neizmjeran su izvor inspiracija i spoznaja u istraživanju povijesne priče i Karlovca i Katzlera.

Sam naziv paviljon dolazi od francuske riječi " pavillon " što u doslovnom prijevodu znači ljetnikovac, ali se u parkovnoj arhitekturi odnosi na drvene sjenice i otvorene poligonalne paviljone, česti ukras parkova 19. stoljeća koji je služio za okupljanje prolaznika. Mali je Katzlerov paviljon kao nestvarna kućica iz bajke, sav ispunjen cvijećem, okupljao slučajne šetače Promenade, rosen-kavalire u odabiranju cvijeća za svoje dame i putnike namjernike. Poslužio je kao izložbeni prostor poznatom hrvatskom slikaru iz tzv " Münchenskog kruga ", g. Oskaru Hermanu, za promociju slike Koranski slap.

ilustracija uz tekstDanas paviljon pamti sve patnje grada, slatke ljubavne tajne i skrivene političke intrige iz doba dok su braća Seljan istraživala nepoznate svijetove, Albert Einstein otkrio teoriju relativnosti, braća Wright prvi put letjela avionom, a Nautilus plovio dubinama mora. Preživio je Austro - Ugarsku monarhiju, Kraljevinu SHS, Nezavisnu Državu Hrvatsku i sve Jugoslavije. Preživio je i nasilno preseljenje 1955. g. na lokaciju kod Karlovačke banke, kotrljajući se na hoblicama.

Stajao je skoro pola stoljeća u sjeni velike zgrade banke, u dvorištu pokrajnjih kuća i uspješno poslovao do 80-ih godina dvadesetog stoljeća. Lavina nedaća strovaljena na leđa Slavice Katzler, bila je prevelik teret čak i za " čeličnu lady ", pa se paviljon polako gasio. Dolaskom novog rata, još jednog u nizu, paviljon je pretrpio velika oštećenja. Kroz probušene roletne ušla bi katkad zalutala zraka sunca obasjavši talog prašine na starom pultu, i to je bilo sve od uzbudljivog života - do 2002. g. kada smo podnijeli zahtjev za financiranje restauracije paviljona Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, a uz mišljenje Konzervatorskog odjela Karlovac.

Ministarstva, institucije, odjeli i poglavarstva, pojmovi su koji obično bude u nama asocijaciju na hramove u kojima stoluju neki imaginarni banovi, polubogovi, ministri i poglavnici. Nedodirljivi. Ipak, naše je iskustvo razbilo te slike kad smo pokucavši na vrata tih hramova u njima otkrili i neke - anđele! U stvari, vrlo konkretne i dodirljive ljude, u pravom smislu te riječi koja označava pripadnike rase koja obitava na planeti Zemlji, bića s razvijenim centrom za razmišljanje, mogućnosti stvaranja osjećaja i znanjem koje budi želju za otkrivanjem novih spoznaja. Velika zahvala njima. Oni znaju zašto.

Paviljon je ušao u Program javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske, zaštita kulturnih dobara 2003. i 2004. godine. Nakon toga slijedi gužva koja je potrajala sve do otvorenja 13. 07. 2005. godine, otprilike ovim kronološkim redom:

  • snimanje stanja na terenu
  • izrada projekta sanacije i rekonstrukcije
  • izrada prvih troškovnika
  • biranje najboljih ponuđača
  • demontaža objekta, restauracija postojeće građe i izrada novih profila
  • ishođenje potrebnih dozvola za povratak paviljona na izvornu lokaciju
  • potraga za dodatnim financijskim sredstvima za dovršetak radova
  • montaža paviljona na sadašnjoj lokaciji
  • završni radovi - bojanje, limarija, elektroinstalacija
  • organizacija svečanog otvorenja

Između svake napisane riječi kronologije treba dodati kilometre prokrčenih i savladanih staza kroz čudnovati svijet birokracije, sate i godine utrošenog vremena svih aktera priče, nekoliko kilograma papira ispisanog zbog raznih razloga, nebrojeno tona dobre volje i čeličnih živaca te pregršt kalorija utrošenih na energiju potrebnu za trčanje od starta do cilja s preponama.