Obitelj Katzler

Pojam Katzler je riječ sazdana od 7 različitih slova koja kad se izgovore bude u svakom karlovačkom purgeru neizmjeran broj različitih asocijacija, osjećaja i sjećanja. To je kombinacija slova koja u sebi krije jednu posebnu povijest, s teškom nagomilanom energijom svih duša koje su prošle pakao i raj stvaranja te povijesti; tu je i asocijacija na prekrasan opijajući miris ruža i jagoda koji se širio Dubovcem iz vrtova Katzlerovih; utemeljeni tragovi muškaraca Katzler u politici i kulturi Karlovca, te čvrsta i nježna nit žena Katlzer koja je sve osobe i događaje upornošću i tvrdoglavošću splela u čipkanu zavjesu koja više skriva nego otkriva. Sjećanja su tu još i na pun kredenc vanili-kiflica od prženog badema; buđenja u četiri u jutro, vlakom u Zagreb, ispijanja bijele kave kod Kerempuha na Dolcu i cjenkanja na veletržnici cvijeća za splitske karanfile; na čvrstu čeličnu ruku Slavice Katzler koja je čudnom metafizičkom snagom uspjela pobijediti sve zakone moderne znanosti i medicine, uništiti tumorne stanice koje su cijelu vječnost napadale njezino tijelo, ali i tumorne izrasline svih promjena vlasti ovog društva.

Ime Katzler nosi u sebi težinu viteškog oklopa s obiteljskog grba i mudrost i okretnost mačke (katze - njem.) na simbolu štita. Takva neobična kombinacija živog i neživog, obrane i napada, spretnosti i borbenosti, održala je obitelj na površini svih potopa. Stoljetno iskustvo preživljavanja i potrage za kvalitetom života, doveli su Katzlerove do Karlovca, grada budućnosti i perspektive.

... zrakom mi lebdi uznemirujuće pitanje - da li bi i danas da mogu birati, došli u Karlovac? ...

Wilhelm Friedrich Katzler, glava obitelji, po dolasku u Karlovac postaje Miroslav Katzler. U braku s Helenom (rođ. Gogola) imao je troje djece : najstarija kćer Marija (Mitzi) dio je života provela kao pratilja austro-ugarskih plemenitašica i nakon slomljenog srca u jednoj epizodi neostvarive ljubavi, vraća se u svoj obiteljski dom; sin Antun (Toni) preuzeo je vodstvo obrta, a slobodno vrijeme provodio u lovu, vatrogasnom društvu ili u razgovorima s dečkima uključujući tu i Mirka i Stjepana Seljan, najpoznatije karlovačke svjetske lutalice; najmlađi sin Friedrich (Fritz) bio je najaktivniji član obitelji, sudjelovao je u hrvatskom pokretu protiv Khuena Hedervarija skidanjem mađarskih natpisa na zgradi željezničkog kolodvora i tom prilikom osuđen na zatvorsku kaznu, bio je član i podupirač u sportskim klubovima i s bratom Antunom uspješno vodio posao.

U obitelj je tada, oko 1920-e godine ušla Rozalija (Rozika) Šmuk (Schmuck) kao supruga Antunova. Njezin ulazak je bio tih i nenametljiv kao što je i sama bila. Unijela je u obitelj ljubav, iskonskim prirođenim autoritetom držala sve ćoškove kuće i imanja i rodila malu Slavicu, kao posljednjeg člana loze Katzler. Rozika je bila prava karlovačka ljepotica, kao i moja baka, njezina sestra Ljubica (Ceca) Šmuk koja je zaludila jednog ustaškog oficira što se pokazalo kobnim, te je zbog "suradnje s okupatorom" streljana 1945. godine.

Svi su oni zaslužni za izgradnju povijesti Karlovca i odgovorni za put koji su utemeljili slijedećim generacijama. Katzlerovi su grad voljeli kao sebe. Svaki donirani dinar, kuna ili kruna kao i svaki dijelić slobodnog vremena, postali su dio temeljnog kapitala raznih gradskih institucija - utemeljenje Prvog pjevačkog društva Zora, Upravni odbor Hrvatskog sokola, Koturaško društvo Zvijezda, Veslački klub, Društvo za podupiranje vrijednih, a siromašnih učenika, Vatrogasno društvo, gradnja Hrvatskog doma, Obrtničko - radničko društvo Nada, Nadzorni odbor Gradske štedionice...

Kao što je napredovao grad i razvijao se u obrtnički i kulturni raj, tako su i braća Katzler u napredak cvjećare i razvoj povrtlarstva unosili europske novotarije. Veliki vrt na Staroj cesti (Primorska ulica) bio je primjer tehničkog napretka onog doba. Tu se uzgajalo povrće izvrsne kvalitete koja je dobivena pomnim odabirom domaćeg sjemenja i iskustvom uzgoja. Na reklamnoj vizitki "Trgovačke i nadgrobne vrtlarije Braće Katzler" navodi se:

"Preporučamo u proljetnoj i ljetnoj saisoni veliki izbor cvijeća u loncima, zimskoj saisoni krasnih cvatućih Ciklama, Azalea (plemenitih borića) i Palma. Moderno i ukusno vezanje vijenaca sa i bez vrbca, vjenčanih kita (buketa), kao i za sve ostale prigode. Od prvog travnja veliki izbor cijepljenih Teea ruža, sve vrsti prisada (flanca) povrća i cvijeća." Vrt je bio navodnjavan sustavom cijevi s prskalicama, a voda se crpila iz Rakovačkog potoka koji nikada nije presušivao pa je i u najsušnijim ljetnim periodima bilo dovoljno vode za navodnjavanje. Pumpu za vodu pokretao je dizelski motor kupljen u Austriji.

Zemlja se obrađivala ručno ili s motokultivatorom - frezom, tvorničkog naziva K5, dopremljenom direktno iz Siemens & Halske u Berlinu, što je po nekim spoznajama bio prvi takav stroj na ovom području. Vrt je tako uvijek bio pun, što povrća i cvijeća, što radnika i članova obitelji koji su radili od jutra do mraka, što malih Dubovčaka koji su s guštom krali svježe crvene jagode.

U vrtu uz kuću na Mažuranićevoj obali uzgajano je prvenstveno cvijeće. Sagrađena su dva velika staklenika grijana zimi sistemom centralnog grijanja, s centralnom peći tvornice Höntsch & Co. u Beču. Najnovije sorte cvijeća naručivane su od "van Dillewijn & Thiel" iz Belgije i "Bemische & König" iz Beča, glavnih distributera svjetski poznatih uzgajivača cvijeća iz Nizozemske.

Dok je grad bio pod snijegom, Kupa okovana ledom, a u zraku se osjećalo zimsko sivo mrtvilo, staklenici Katzlerovih bili su male tropske oaze pune teškog vlažnog toplog uzduha, zasićenog mirisom azaleja i ciklama u bojama Disneyevih crtića. Bilo je tu i nekoliko palmi čiji su listovi dosezali do staklenih krovova staklenika, stabla limuna koja su rodila redovito svake godine i velikih grmova začinskih biljaka pa se miris ružmarina i mirte miješao s mirisom zumbula i orhideja stvarajući čudnovati slatkasti koktel opijajućih svojstava.

Rad u cvjećari za Katzlerove je bio njihov život: težak i mukotrpan, dodatno opterećen gravitacijom političkih prevrata, svjetskih ratova i velikih sablasnih obiteljskih tajni koje su danas nakon mirovanja u vremensko - prostornom kontinuumu dobile status misterija. I upravo je njihovo postojanje krivo, ili zaslužno, što je cijela ta priča o obitelji Katzler prekrivena čarobnim prahom posebnosti, a samim time postala pogonsko gorivo našeg istraživačkog broda koji je probudio povijesni kapric zatomljen u genima, pa siječe valove uzburkanog mora sastavljenog od administrativne prašine, površnih misli, nepoduzetnih gojaznih duhova, ustajalog taloga neminovnosti i standardiziranih šablona.

Jedan stari mudrac izrekao je davno, svoje najgore prokletstvo: "Daj Bože da živiš u zanimljiva vremena!"

Da...

Veliki vrt na Staroj cesti ne postoji, tamo je sada OŠ Dubovac, većina vrta na Mažuranićevoj obali sada je Elektrino parkiralište. I... voljeli su Katzlerovi napredak, da se grad razvija, da cvjeta gospodarstvo...ali zemlja koja im je uzeta silom, bez pitanja i novčića naknade, ostavila je gorak okus u ustima.